• Statistika

• Dijagnostika
  • Diferencijalna dijagnoza
  • Dijagnostički instrumenti
    - Neki važni znaci
      kompulzivnog kockanja
    - Dvadeset pitanja G.A.
    - Odrastam li s kockarom?
    - Živim li s kockarom?
• Komorbiditet

• Gamblers Anonymous
• Psihoterapija
• Farmakoterapija

PREDGOVOR RAVNATELJA HRVATSKOG ZAVODA ZA MENTALNO ZDRAVLJE
doc. dr. sc. Veljko Đorđević
(str.11-12)

Unatoč tomu što se kockalo stoljećima, i što je svjetska literarna baština bogata tematikom kockanja, i od početaka kinematografije pa sve do danas snimljene su stotine filmova i televizijskih serija u kome se kockanje najčešće prikazuje kao poželjni fenomen vezan uz glamurozna događanja uz background ljepotica i alkohola, čini se da se u našoj sredini tek posljednjih desetljeća suočavamo sa «slutnjom» da se epidemijski šiti broj ovisnika o kocki, a što na neki način koincidira i porastom broja igračnica, automat klubova, otvaranja novih kockarnica koje u našoj kulturi bivaju obilježene društvenim događanjima.
Iz ovog kuta gledanja izgleda da je kockanje gotovo poželjan oblik ponašanja, i kada se analizira «moć marketinga» gdje su prisutne sve vrste klađenja i igara na sreću od TV igara do interneta, virtualnih kockarnica u sprezi sa prije rečenim, kockarnice, kockari i ovaj vid «brze zarade», želje za brzom zaradom nije društveno negativno stigmatiziran.
U okrilju tranzicijskih procesa i tajkunizacije ovaj vid «zarade» i «zaraze» na neki način iz pozicije društva postaje ne samo prihvaćen nego i poželjan.
Navodi se, da se određeni dio ostvarenog profita investira u humanitarne svrhe, pomažu se različite udruge, a zaboravlja se da su svi oblici ovakvog prihvaćanja visoko rizični za ulazak u svijet urbane patologije u kojoj se ne stvaraju samo patološki kockari nego i suicidanti, osobe koje zbog dugova čine različite kaznene radnje pa i zločine čemu svakodnevno svjedočimo.
Kako sve mlađe kategorije adolescenata započinju s kockom, različitim internetskim igrama kockanje postaje više od navike, ovisnost i visoko društveno tolerirani, nestigmatizirajući oblik ponašanja.
Mnogi se pitaju: "čemu interdisciplinarni simpozij o kockanju"?
Psihijatri su po svom biću godinama orijentirani da se bave poremećajima u ponašanju pa su prirodom posla započeli liječenje mnogih koji su se najčešće javili zbog pritiska obitelji, naraslih kockarskih dugova, pokušaja samoubojstava zbog dugova, a naši forenzički psihijatri vještačili su nad nekima radi ubojstava koje su počinili kako bi riješili dugove i ponovo nastavili s kockanjem.
Ovim simpozijem pokušat ćemo odgovoriti na pitanje koliko osoba imamo s ovim problemom, koliki broj se javlja na liječenje, koliki broj ovisnika o kocki je pokušao suicid, što je u strukturi osobe da razvija patološku sklonost kockanju i da ju ponavlja na štetu socijalnih, radnih, materijalnih i obiteljskih vrijednosti i obveza.
Što smo učinili da bismo prevenirali ovaj problem, na koji smo način kao društvo odgovorni i koliko «sudjelujemo» u stvaranju bolesnika. Znamo li danas kako prevenirati, uspješno liječiti i rehabilitirati osobu, imamo li osposobljene terapeute i grupe samopomoći, klubove anonimnih kockara….
Je li cilj izlječenja samo prestanak kockanja ili prihvaćanje i društvena rehabilitacija osobe.
Postoje li komorbidne bolesti vezane uz kockanje. Kako se kod nas provodi liječenje, prevencija, rehabilitacija, tko su osobe na liječenju i koji su načini liječenja. Postoje li sustavi za liječenje ili ovise o sporadičnoj zainteresiranosti pojedinaca.
Možda za patološku sklonost kockanju najprimjerenije vrijedi ona stara misao "Bolje spriječiti nego liječiti" jer izlječenja su po nekima samo sporadična.
Možemo li u okrilju društveno poticajnih smjernica otvaranja kockarnica i na koji način zaustaviti širenje ove društveno pozitivno konotirane epidemije koja dovodi do obolijevanja, propasti pojedinca, obitelji i zajednice koja toga još uvijek nije svjesna rukovodeći se "materijalnim koristima" kockanja, a zanemarujući život pojedinca i narušenu kvalitetu obiteljskog sustava u kojoj egzistira kockar.
Ovaj interdisciplinarni simpozij trebao bi ukazati na strategiju borbe protiv kockanja kao nove patologije koja nagriza, uništava i pojedinca i društveni sustav, a čega i danas mnogi nisu svjesni. Ovaj simpozij i strategija koja će iz njega proizaći usmjereni su na spašavanje osoba koje su postale patološki kockari i njihovih obitelji, a ne na borbu protiv njih. Ovaj simpozij treba ukazati kako prevenirati nastanak ovog fenomena i kako generaciju koju dolazi odgojiti u zdravom stilu življenja u kojem neće biti mjesta za razvoj patološke sklonosti kockanju.

doc. dr. sc. Veljko Đorđević, dr. med., specijalist psihijatar - ravnatelj Hrvatskog zavoda za mentalno zdravlje