KOCKANJE: PEDAGOŠKA PREVENCIJA NOVIH OVISNOSTI
(str.23-24)
dr. sc. Neven Hrvatić, izv. prof.
Filozofski fakultet Zagreb - Odsjek za pedagogiju
Zagreb, Ivana Lučića 3
email: nhrvatic@ffzg.hr
Uvod
Kockanju (i novim ovisnostima) ne pridaje se značaj kao ovisnostima
o drogama, alkoholu ili pušenju i često ih se društveno relativizira,
iako u podjenakoj mjeri vode prema sadestrukciji osobnosti. Tek pred
dvadesetak godina znanstvena i stručna pozornost usmjerava se prema
novim ovisnostima (o kockanju i igrama na sreću, internetu – cyber ovisnost,
o radu, sportu - vježbanju tijela, seksu, nekontroliranom kupovanju...),
zbog evidentne istovrsnosti ponašanja i sličnih posljedica kod oba tipa
ovisnosti: odgojnih, psiholoških i socijalnih. Uz porast broja ovisnika
o kockanju, posebno u skupini učenika/adolescenata vežu se povećana
ponuda, društveni kontekst, vrijednosna konfuzija, pad morala i porast
socijalne nesigurnosti. U razvoju ovisnosti o kockanju, bez obzira na
individualni proces, više je etapa, a one se razlikuju s obzirom na
faze i posljedice. Riječ je o "igračima" koji se redovito
i dugotrajno kockaju i ne mogu se oduprijeti toj želji, zbog čega često
zapostavljaju školu, posao, obiteljske i društvene obveze i zanemaruju
emocionalne i socijalne odnose. Ovisnost može biti rezultat uvjerenja
da kockanje može riješiti njihove egzistencijalne probleme ili životne
teškoće, kako bi prestali biti "gubitnici" i počeli ispočetka.
Cilj rada
Uz čimbenike rizika, važno je poznavati i čimbenike otpornosti koji
utječu na pojavu kockanja u ovoj dobi kao i etiologiju ovisnosti.
Nema sumnje kako su kockanje i druge nove ovisnosti i rezultat slabljenja
odgojnih utjecaja obitelji, suvremenog (urbanog) načina života i različitih
društvenih utjecaja koji potiču takva ponašanja.
Ako znamo da se kao primarni izvori socijalizacije ističu obitelj, škola
i vršnjačke skupine, važnost roditeljske uloge u prevenciji novih ovisnosti
mijenja se od upravljanja prema ulozi savjetnika u životu adolescenata,
gdje su stilovi roditeljstva, komunikacija i obiteljsko ozračje bitan
čimbenik razvoja. Kao drugi važan izvor prosocijalnih normi, kulturnih
vještina i normi ponašanja ističe se škola, koja ima značajnu protektivnu
ulogu za učenike/adolescente, dok su vršnjačke skupine važne u izgradnji
osobnosti i samopoštovanja. Sustavna istraživanja kockanja i njegovih
posljedica važna su zbog potrebe protektivnog djelovanja unutar obitelji
i škole, a prema kreiranju cjelovitih školskih preventivnih programa,
gdje bi primarna prevencija ovisnosti trebala biti interdisciplinarna,
a u jednom dijelu usmjerena prema uključivanju adolescenata u kreiranje
programa kvalitenijeg provođenja slobodnog vremena. Rezultati recentnih
istraživanja u svijetu i Hrvatskoj ukazuju na kontinuiran rast broja
ovisnika o kockanju i njegovim inačicama, što zahtijeva cjelovit i sustavan
pristup i provedbu preventivnih programa.
Prema zaključku
Uz primarne preventivne programe, u ovoj fazi pristunosti ovisnosti
među mladima potrebna je i sekundarna prevencija u funkciji ranog otkrivanja
rizičnih ponašanja, kako ono ne bi došlo do stupnja ovisnosti, kao i
tercijarna prevencija: dijagnostika, rehabilitacija i resocijalizacija
ovisnika. U ovom kontekstu pedagoška prevencija kockanja odnosi se na
kontinuum od preventivnog, preko kurativnog do terapijskog poimanja
i odnosa prema novim ovisnostima, represivnih i permisivnih pristupa,
u kojima kroz partnerske i suradničke odnose škole, obitelji i drugih
čimbenika možemo poticati aktivniji pristup i očekivati bolje rezultate.
Ključne riječi: nove ovisnosti, kockanje, pedagoška prevencija, obitelj,
škola
Literatura
1. Achourd-Gaillard (1993), Les joueurs dépendants: une population méconnue
en France. Paris, Credoc.
2. Itković, Z. (2004), Istraživanje ovisnosti bez droga kod studentske
populacije. Pedagogijska istraživanja, 2(1): 231-239.
3. Stanić, I. (2007), On-line kockanje osvaja mlade, Bjelovarski učitelj,
1-2(12): 14-24.
4. Zarevski, P. (1990), Psihologija kockanja, Penološke teme, 5: 1-6.
|
EPIDEMIOLOGIJA
ETIOLOGIJA
PROCJENA
TRETMAN
