POSTTRAUMATSKI STRESNI POREMEĆAJ, KOCKANJE I OTEŽANO
DRUŠTVENO FUNKCIONIRANJE
Marina Kovač, Daša Poredoš-Lavor, Jelena Mustapić,
Hermina Beronić, Dejan Ćopić, Matej Josić, Tihomir Lavor, Josipa Topolko
Ustanova: Neuropsihijatrijska bolnica „Dr. Ivan Barbot“ Popovača
– umirovljeni djelatnik MUP-a
– studentica Studijskog centra socijalnog rada Pravnog fakulteta Sveučilišta
u Zagrebu
e-mail: dasa.poredos@sk.t-com.hr
U ovom radu putem interdisciplinarnog pristupa nastojimo prikazati životnu
situaciju M. M. – razvojačenog pripadnika oružanih snaga RH, u mirnodopsko
vrijeme zaposlenog kao listonoša. M. M. potječe iz afunkcionalne obitelji
od roditelja s negativnim društvenim ponašanjem i s neliječenim psihičkim
poremećajima, biva odgojno zapušten i zlostavljan od roditelja. Zbog
iznimnih fizičkih spsobnosti ubrzo postaje pripadnik elitne postrojbe
oružanih snaga te odlazi na mnoga bojišta diljem RH. Po završetku rata
biva razvojačen te dobiva posao u jednom manjem mjestu Sisačko-moslavačke
županije. Sve teže se nosi s unutarnjim psihičkim stanjima, počinje
sve češće konzumirati alkohol i iskazivati nasilničko ponašanje. Tako
odlazi na liječenje u Neuropsihijatrijsku bolnicu „Dr. Ivan Barbot“
Popovača gdje mu bivaju dijagnosticirani PTSP, trajne promjene osobnosti,
anksiozno-depresivni poremećaj i dr. Tijekom daljnjeg terapijskog rada
s M. M.-om saznaje se za njegovu nekontroliranu potrebu za kockanjem,
te vrlo bizaran sakupljački hobi. M. M. iznimno teško funkcionira u
svom profesionalnom okruženju, obitelji i društvu uopće.
Ključne riječi: PTSP, alkoholizam, kockanje, poteškoće
društvenog funkcioniranja.
M. M. sudionik je Domovinskog rata tijekom 1991./92. i 1995. godine.
Kao mlađi punoljetnik neposredno nakon odsluženja redovnog vojnog roka
(JNA) zbog iznimnih fizičkih spsobnosti ubrzo postaje pripadnik elitne
postrojbe oružanih snaga, te odlazi na mnoga bojišta diljem RH. U vojsci
biva poslušan, prihvaćen, te nagrađivan za zasluge. Uspješno funkcionira
u strogoj hijerarhiji i sustavu „nadređenih i podređenih“. Po završetku
rata biva razvojačen te dobiva posao listonoše u jednom manjem mjestu
Sisačko-moslavačke županije. Sve teže se nosi s unutarnjim psihičkim
stanjima, počinje sve češće konzumirati alkohol i iskazivati nasilničko
ponašanje u obitelji i na radnom mjestu.
Od 1997. godine u kontinuiranom je psihijatrijskom tretmanu – ambulantno
liječenje pri NPB Popovača. Na prvo hospitalno liječenje uputio ga je
liječnik obiteljske medicine, nakon kontrole psihjatra, kada postaje
učestalog impulzivnog reagiranja, niskog frustracijskog praga, otežanih
socijalnih kontakata, generator poremećenih komunikacijskih i emotivnih
odnosa u obitelji, uz učestala suicidalna promišljanja. Verbalizira
subjektivni osjećaj nemira, napetosti, potrebu za osamljivanjem, gubitak
volje za uobičajne životne aktivnosti, probleme sa spavanjem (nesanica
i noćne more), intruzivna ratna sjećanja, nepovjerenje i sumnjičavost
prema supruzi, učestale svađe i netolerantno ponašanje prema supruzi
i djeci, uz posljedični osjećaj krivnje za navedeno.
U kontaktu je adekvatnih odgovora na pitanja, slabije
spontane produkcije, psihomotorno nešto nemirniji, dobre orijentacije
u svim pravcima, indiferentnog raspoloženja, afektom subdepresivan,
mišljenja po formi urednog, u sadržajima nešto osiromašenijih asocijacija,
bez jasnih sumanutosti i paranoidnih interpretacija, ne doima se pod
utjecajem obmana osjetila, aktualno nije agresivan i negira suicidalnost,
kognitivno-mnestičke funkcije doimaju se blaže reduciranima, suradljiv
je i adekvatnog uvida u bolest.
Psihičko stanje tijekom liječenja karakterizira visoki naboj agresije
tipa acting-outa kada burno reagira na sitnice (znao je porazbijati
stvari po kući, vikati na suprugu i djecu...), prije je agresiju znao
okretati i prema sebi, pa ima nekoliko pokušaja suicida u čemu ga je
spriječila supruga. U zadnje vrijeme nema toliko suicidalnih promišljanja.
Socijalno je depriviran tako da praktički nema kontakata izvan uže obitelji,
a i unutar obitelji komunikacija je kvalitativno i kvanititativno manjkava.
Agresiju sublimira igranjem agresivnih igrica na kompjuteru. Prisutan
je visoki stupanj anksioznosti i tenzije, naročito u slučajevima promjenjenih
životnih okolnosti. U lječidbenom procesu sudjeluje suradljivo i motivirano.
U početku biva dosta napet, anksiozan, pasivan, u grupnim razgovorima
uključuje se samo na poticaj. Nakon razdoblja prilagodbe postaje nešto
aktivniji i otvoreniji. Pri kraju liječenja u stanju je bolje verbalizirati
nakupljeno nezadovoljstvo i napetost, te se tako i sam osjeća mirnije
i stabilnije. Nadalje biva u redovitim psihijatrijskim kontrolama, a
pokušano je i uključivanje M. M.-a u grupnu psihoterapiju (psihodinamskog
tipa) koju nakon približno 3 mjeseca imenovani sam prestaje pohađati.
Na drugo liječenje pri NPB Popovača dolazi dogovorno
zbog aktualizacije psihičkih smetnji iz kruga osnovne bolesti (PTSP).
Navodi smetnje u vidu nesanice, sniženog raspoloženja, izbjegavajućeg
ponašanja. Kod prijema je kontaktibilan, uredno orijentiran u svim pravcima,
psihomotorno napet, subdepresivnog raspoloženja, urednog misaonog tijeka
– bez sumanutosti, uz dominantne smetnje iz kruga PTSP-a i teškoća u
kontroli impulzivnog ponašanja. Iz nalaza i mišljenja psihologa: U cjelini,
rezultati provedenog psihologijskog testiranja upućuju na naglašene
simptome iz kruga PTSP-a, te na obilježja depresivnosti, hipersenzitivnosti,
pasivno-agresivne strukture i emocionalne nestabilnosti. Izrazito su
naglašene poteškoće u socijalnoj kumunikaciji.
Tijekom daljnjeg terapijskog rada sa M. M.-om saznalo
se za njegovu nekontroliranu potrebu za kockanjem, te vrlo bizaran sakupljački
hobi. Tako na grupnim seansama nakon 4 mjeseca sudjelovanja u terapijskom
programu dnevne bolnice opisuje sljedeće situacije koje uključuju često
ponavljanje epizoda kockanja koje dominiraju njegovim životom, sve do
oštećenja socijalnih, radnih, materijalnih i obiteljskih vrijednosti
i obveza. Opisuje kako je učestalo riskirao svoj posao, pravio velike
materijalne dugove, posezao za novcem koji ne pripada njemu.
Sličica 1. „Jednog poslijepodneva sam svratio u kafić i nakon radnog
dana naručio nekoliko pića. Bio sam prilično umoran jer je bio početak
mjeseca i imao sam puno posla oko raznošenja mirovina korisnicima. Kako
su mnogi tog dana bili na poljima i obavljali poljoprivredne radove,
mnoge mirovine nisam podijelio jer ljude nisam zatekao kod kuće pa mi
je puno posla ostalo i za sutradan. Nije mi se dalo ići natrag u ured,
razdužiti novac i sutra ga ponovno zadužiti pa sam zastao u gostionici
da malo odmorim i razmislim što ću učiniti. Nakon nekoliko pića izgubio
sam osjećaj za vrijeme. Kao što uvijek činim, otišao sam odigrati koji
poker. To je strastvena igra koja me jako privlači, uzbuđuje i kad sam
za aparatom, obuzima me cijelog. Počeo sam s malim ulogom ... Dobro
mi je išlo ... Dobivao sam ... Uskoro su se ljudi počeli skupljati oko
mene i navijati za mene ... Bio sam uzbuđen ... Bio sam centralna ličnost
gostionice ... Mnogi su mi donosili runde pića ... Sve se vrtilo oko
mene ... Bio sam haj ... Kako je dobit bivala sve veća, podizao sam
ulog ... Svako novo davanje bilo je na veći čip ... Vadio sam novac
iz džepa na košulji ... Kada ga je ponestalo, posegnuo sam za novčanikom
... Dobitak je rastao i sada više ne bi bilo fora da prekinem igru i
uzmem dobitak, osjećao sam da moram ići do kraja ... Kada u novčaniku
više nije bilo novca, sjetio sam se da sigurno nešto imam u džepovima
(to je ono što mi penzići daju kad im donesem mirovine) ... Dobit je
vrtoglavo rasla, a svi su bili oko mene i navijali za mene ... Svaki
porast dobitka za mene je bio novi izazov da povećam ulog ... Odjednom
je nastala tjeskobna kriza: nisam više imao novaca, a dobitak je bio
nezapamćen. Sjetio sam se da u torbi imam novaca od mirovina koje nisam
podijelio. Pomislio sam, ma ko ga je.. uzet ću malo, lako ću to vratiti
ovim ludim dobitkom. Bez puno razmišljanja ruka mi je otklizila u torbu,
a ljudi oko mene nagradili su me aplauzom. ... Dobitak je rastao, ja
sam podizao ulog, rulja je uživala i slavila me. Runde su i dalje pristizale.
... Ne sjećam se baš svega što se događalo, ali znam da je iznenada
u gostionici zavladala smrtna tišina. Nisam odmah skužio o čemu se radi
... Ubrzo je moj san nestao, a bajka se pretvorila u užasnu stvarnost:
kada sam trebo dići 80.000 kuna – pao sam! Sve sam izgubio! Ostao sam
sam, izbezumljen i zapanjen. Pomalo su se svi udaljili od mene. Odjednom
kao da sam se otrijeznio, sve sam vidio, čuo i osjetio. Osjećao sam
veliku bol u prsima, grčeve u nogama i rukama, a glas iz sebe nisam
mogao ispustiti. Pored nogu vidio sam praznu torbu, a naokolo oko nje
razbacane mirovinske priznanice i drugu poštu. U mojoj torbi više nije
bilo novaca. ... Tog poslijepodnevna potrošio sam sve svoje novce i
oko 20.000 kn iz torbe. To su bili novci od mirovina koje nisam danas
podijelio, ali te sam novce trebao sutra odnijeti korisnicima. ... Ne
pitajte me što se dalje dogodilo.“
Sličica 2. „Volim igrati ratne igrice i one u kojima
ima strašnih scena. Uzbuđuju me krv i akcija. Kad se primim neke igrice,
mogu je igrati dan i noć, samo me malo je.. to što ne znam engleski
pa igram onako otprilike. Kad igram, ne trebam niti jesti, niti piti
... bitno je da me nitko ne ometa. Osjećam da se skroz uživim u to što
igram: ja sam taj ratnik koji ide u napad, ubija neprijatelja i pada
mrtav, ali se uvijek oživim i uzdignem. ... Primijetio sam da me jako
umaraju igrice u prvom licu, od toga mi je muka, povraća mi se i boli
me glava, pa radije igram one u kojima se vidi cijela figura. Kod kuće
imam više od 1000 igrica i sve su takve kakve najviše volim. ...“.
Sličica 3. „Skupljam noževe ... razne, a najdraži su
mi oni vojni. Za pravi nož uopće mi nije žao dati puno novaca. U kontaktu
sam s drugim kolekcionarima. Stalno razmjenjujemo podatke o izvorima
gdje se mogu nabaviti novi primjerci. Na posebnoj su cijeni i najviše
se traže oni na kojima ima još krvi, ali o tome vam neću govoriti da
me zbog toga ne bi smatrali ludim. ... Ja se ustvari jako bojim zmija,
ali me one istovremeno i privlače. Gledam na satelitskim programima
emisije o zmijama. Na satelitu postoji neki program koji često ima dokumentarce
o zmijama. Dok to gledam, osjećam veliko uzbuđenje i veliki strah. Htio
bih nadvladati strah od zmija ... onako da joj mogu slobodno prići.
Zato sam si dao tetovirati kobru na desnoj nadlaktici ...“
M.M. nadalje sudjeluje u kontinuiranom psihijatrijskom i psihoterapijskom
procesu, poboljšanijeg je uvida u svoja psihička stanja i društvena
ponašanja koja valja mijenjati kako bi ostvario veći stupanj samokontrole
i pokušao postići poboljšanje komunikacije i odnosa u obitelji.
Literatura
MKB-10 Klasifikacija mentalnih poremećaja i poremećaja ponašanja – deseta
revizija. Medicinska naklada – Zagreb, 1999.
www.kockanje.info
POSTTRAUMATIC STRESS DISORDER, GAMBLING AND IMPAIRED
SOCIAL FUNCTIONING
Marina Kovač, Daša Poredoš Lavor, Jelena Mustapić,
Hermina Beronić, Dejan Ćopić, Matej Josić
Neuropsychiatric hospital “Dr Ivan Barbot“ in Popovača
Tihomir Lavor – a retiree from ministry of home affairs
Josipa Topolko – a student of social work at Faculty of Law in Zagreb
In this paper we are trying to present M.M.'s life
situation via interdisciplinary approach. He is a demelitarized member
of the Croatian armed forces, working as a postman now at peacetime.
M.M. is deriving from a disfunctional family setting where both parents
had negative social behaviour and untreated psychical disorder. He was
growing educatinally neglected and abused by his parents. Due to exceptional
physical abilities he joined the tough units of armed forces and went
to different battlefields all over Croatia. At the end of the war he
was demilitarized and was offered a working position in a small place
in Sisacko-moslavacka county. He had more and more problems coping with
his internal psychical conditions, he started drinking and developed
violent behaviour. He went for treatment to Neuoropsychiatric hospital
Dr Ivan Barbot in Popovača where his PTSD, permennet personality disorder,
anxiety disorder, depression and others were diagnosed. During the treatment
his uncontrolled lust for gambling was revealed as well as a bizarre
collecting hobby.. M.M. shows extreme impairment in his professional,
family and social environment.
Key words: PTSD, alchoholism, gambling, social disorder behaviour.
|
EPIDEMIOLOGIJA
ETIOLOGIJA
PROCJENA
TRETMAN
