SREDSTVA I METODE LIJEČENJA OSOBA S IZRAŽENIM PATOLOŠKIM
KOCKANJEM
prim. mr. sc. Elvira Koić, Jasna Per-Kožnjak, prof.
psihologije, doc.dr.sc. Veljko Đorđević, dr.med.
e-mail: elvira.koic@vt.t-com.hr
Patološko kockanje je kompleksni bio-psiho-socijalni
poremećaj, čija etiologija se još istražuje, a asocirano je s multiplim
faktorima kao što je sociokulturno zaleđe, osobnost, pridruženi simptomi
psihičkih poremećaja. Ono se često smatra ovisnošću, mada za razliku
od npr. alkoholizma, kod kockanja nema unošenja sredstva ovisnosti izvana
niti uočljivih tjelesnih tegoba (poput otežanog govora ili posrtanja).
Sličnosti su gubitak kontrole, preokupiranost, negativan utjecaj na
većinu životnih područja, tolerancija, sindrom ustezanja, uključivanje
u grupe samopomoći u liječenju kao i članova obitelji, stigmatizacija.
Razlike uključuju fantazije o uspjehu i utjecaju, kognitivne distorzije,
iracionalno ponašanje. Kod kockara nema bioloških testova za otkrivanje,
nema samo ograničenja (self-limiting) i brže se stvaraju financijski
problemi
Psihološke promjene su u odnosu sa moždanim fiziološkim promjenama,
a vjerojatan neurobiološki uzrok, vezan je oko hipo ili hipersenzitivnosti
i noradrenergičkog i serotoninergičkog receptorskog sustava koji je
u čvrstoj vezi i s kompulzivnim poremećajem. Terapija i obiteljska sklonost
Mada za sada nema jedinstvenog, razvijeni su različiti programi tretmana
izvanbolničkih pacijenata (Inpatient Treatment Programs) i bolničkih
pacijenata (Outpatient Treatment Programs) kao iindividualni programi.
Općenito, najbolja terapijska kombinacija koja utječe na retenciju i
abstinenciju je slijedeća: medikacija, psihoterapija, grupe samopomoći
(Gambler’s Anonymous), obiteljska terapija i prevencija. Efektivnost
terapije kockanja pokazuje se nakon 6 do 12 mjeseci praćenja. Neki podaci
sugeriraju da je redukcija kockanja možda bolji (viable) cilj za patološke
kockare nego apstinencija, koja možda nije realan cilj, slično kao kod
alkoholnih i ovisnika o drogama, gdje je redukcija prikladna strategija.
Statistika govori da samo osam posto članova GA postiže godinu apstinencije.
Potreba za kockanjem općenito raste za vrijeme razdoblja depresije ili
stresa, pa valja liječiti prateću depresiju, maniju, zlouporabu (psihoaktivnih)
tvari ili seksualne smetnje, opća zdravstvena stanja koja su povezana
uz stres (npr. hipertenzija, ulkusna bolest, glavobolje…). Pri primjeni
farmakoterapije treba poštovati neka opća načela, primijenjena na specifičan
problem. Prije svega treba ciljati potrebu i impulse za kockanjem, a
uz to svakako tretirati komorbiditetne simptome – depresiju, OKP, spavanje,
poremećaj koncentracije. Treba znati da nema čarobnog lijeka (No “magic
bullets”) i da je medikacija podloga psihosocijalne terapije. Istraživanja
efekta farmakoloških intervencija u periodu od 1950. do 2005.godine
uključuju placebo-kontrolirane i studije sa pre-post dizajnom za selektivne-serotonin-reuptake-inhibitore,
opioidne antagoniste i stabilizatore raspoloženja. Antidepresivi se
koriste u redukciji komorbiditetne depresije i OCD, te smanjenju žudnje
(SSRI - paroxetin, fluoxetin, fluvoxamin, escitalopram, mirtazapin,
moclobemid, bupropion (dopaminski aktivator) clomipramin), stabilizatori
raspoloženja kod cikličkih poremećaja raspoloženja, bipolarni spektar
(valproati, lamotrigin, Lithium carbonate, carbamazepin), antipsihotici
(Olanzapin, Risperidon, Quetiapin) i opijatski antagonisti za redukciju
žudnje (Naltrexone - ReVia, Nemexin). U slučaju visoke impulzivnosti
koristan je topiramat, te carbamazepin. Većina studija tretmana danas
je bazirana na kognitivno-behavioural terapiji (CBT), koja se poduzima
s ciljem restrukturiranja specifičnih kognitivnih distorzija, te razumijevanju
pogrešnih vjerovanja i zabluda (“iluzija kontrole”, “the gambler’s fallacy”
, “kockanje će sve srediti”). Potrebno je razviti svijest o netočnoj
percepciji i očekivanjima i kognitivno korigirati netočnu percepciju
(“Ja sam dobitnik”). Koristi se i trening tehnika rješavanja problema
(problem solving), trening socijalnih vještina (social skills training),
trening prevencije relapsa, individualna kontrola stimulusa, traže se
putovi za izbjegavanje situacija velikog rizika za kockanje, averzivni
tretman, izlaganje i preventivni odgovor. Posebno je korisna sistematska
imaginarna desenzitizacija tijekom koje se nakon indukcije u relaksaciju,
zamišljaju scene u kojima je izložen porastu očekivanja koja bi dovela
do kockanja. Preporuča se izrada priručnika za terapeute i za samo-pomoć
(Therapists’ manuals and self-help manuals). Tehnike povećanja motivacije
(Motivational Enhancement) dizajnirane su na predviđanju odgovora kockara
na moguće posljedice njegova ponašanja, što uključuje rad na povećanju
motivacije za smanjenje ili eliminiranje patološkog ponašanja. Korisne
su i različite tehnike relaksacije, vizualizacije, hipnoterapija, a
svakako financijsko savjetovanje (Money Management), koje uključuje
upoznavanje zakona, rješavanje bankrota, uspostavljanje limita na kreditnim
karticama, uključenje članova obitelji, kojima se savjetuje otvoriti
odvojene račune. Psihodinamski pristup podrazumijeva pomoći klijentu
razumjeti svjesne i nesvjesne motivacije za kockanjem, interpretirati
mišljenje o kockarskom ponašanju, potrebu za kompeticijom, spektakularnim
uspjehom, slobodom, bijeg od odgovornosti, realiteta, bolnih afekata,
potrebu za nezavisnošću, pobune protiv autoriteta, te slom poricanja
i negiranja. Osobu se konfrontira s maladaptivnim. obranama (acting
out, potiskivanje, racionalizacije). Pokušava se prekinuti ciklus lova
i progona, povećati motivaciju za ne-štetno ponašanje, smanjiti stid,
krivnju i stigmu. Još 1957.g. Bergler izvještava o psihodinamičkom tretmanu
60 kockara. Navodi da je postigao uspjeh u 75% slučajeva, ali taj rezultat
je baziran na 30% originalnog uzorka, koji su ostali u tretmanu. Rosenthal
opisuje psychodynamic tretman kockara koji je fokusiran na slabu ego-snagu
low ego strength i narcizam kao well as on grief associated with givingup
gambling . Grupna terapija Gambler’s Anonymous utemeljena je u Los Angelesu
(1957), kao THE G.A. RECOVERY PROGRAM, baziran na modelu 12 koraka.
U tom je programu sadržana i podrška obiteljima (Gam-Anon) Ciljevi su:
podržati kockare u želji za oporavkom, graditi kapacitet za povratak
osjećaja samopoštovanja, destigmatizacija, utjecati na komunikaciju
i smanjiti obiteljske konflikte, eliminirati nezakonita ponašanja, raditi
na financijskom oporavku i korištenju legalnih mogućnosti.
|
EPIDEMIOLOGIJA
ETIOLOGIJA
PROCJENA
TRETMAN
