• Statistika

• Dijagnostika
  • Diferencijalna dijagnoza
  • Dijagnostički instrumenti
    - Neki važni znaci
      kompulzivnog kockanja
    - Dvadeset pitanja G.A.
    - Odrastam li s kockarom?
    - Živim li s kockarom?
• Komorbiditet

• Gamblers Anonymous
• Psihoterapija
• Farmakoterapija

OVISNOST O IGRAMA NA SREĆU - OZBILJAN DRUŠTVENI PROBLEM
(Utjecaj našeg ukupnog društvenog konteksta na rizik rasta prevalencije ovisnika o igrama na sreću)
prof. dr. sc. Slavko Sakoman, dr. med., specijalist psihijatar
(str.16-17)

Voditelj Referentnog centra za ovisnosti o drogama MZOS,
KB "Sestre milosrdnice", Vinogradska 12, Zagreb
e-mail: slavko.sakoman@pilar.hr;

S obzirom na sličnost posljedica, ali i promjena u funkciji mozga, danas se sve više govori o još nekoliko oblika ovisnosti koje ne uključuju uzimanje psihoaktivnih tvari, poput patološkog kockanja, ovisnosti o hrani, kompjutorskim igrama, internetu, seksu, radu. Igre na sreću po posljedicama su najsličnije zlouporabi droga, a s obzirom na nepovoljan epidemiološki trend i nevjerojatnu nebrigu države da se određenim mjerama zaštiti mladež, o njima treba znatno više i javno govoriti.
U aktualno prisutnom sustavu vrijednosti «imati novac, na brzinu zaraditi novac» gotovo je na samom vrhu liste najvažnijih stvari suvremenog potrošačkog, pa tako i našeg društva. Samo mali postotak obitelji (u Hrvatskoj uglavnom onih koju su se obogatili kroz tranziciju na «hrvatski način») mogu užitak koji ovisi o obilju novca priuštiti svojoj djeci. Za ostale je to posve nedostižan cilj.
Nekoliko sustava istodobno koriste opisani kontekst da bi, obećavajući laku zaradu, iz naroda putem igara na sreću izvukli novac. To su: 1. Hrvatska lutrija, podržavana od države, koja ima novca da snažnim, marketinškim TV-porukama uspješno uvjerava građane kako je isplativo «igrati» (dobro je što dijelom tako zarađenog novca država ipak financira neke korisne aktivnosti pa tako i programe prevencije ovisnosti o drogama); 2. legalne kockarnice (Hrvatska ih ima nekoliko puta više od recimo Nizozemske); 3. sportske kladionice (ima ih na stotine, kontrola ulaza i igranja za malodobne vrlo slaba); 4. brojne igraonice s automatima za igre na sreću (jedno vrijeme automati su bili u gotovo svakoj gostionici i nije bilo nikakve kontrole kojom bi se malodobnim osobama onemogućio ulaz i igra); 5. igre na sreću koje pokreću mediji (od tiskanih do TV) te prigodne igre na sreću trgovačkih lanaca; 6. ilegalne igraonice (od kartanja do ruleta) što ih organiziraju skupine kriminalaca, njihovi vlasnici.
Dok zemlje EU-a, osobito one koje vode socijalno osjetljivu politiku (poput Danske, Finske, Norveške, Nizozemske) ulažu značajne napore u reduciranje broja kockarnica (jer je bilo gotovo nemoguće kontrolirati pranje novca i kriminal koji se vezao uz njihov posao), u Hrvatskoj se i dalje množe (ekonomski i kroz rat gotovo uništeni Vinkovci imaju nekoliko igraonica toga tipa).
Kockarnice su često «prirodni okoliš» mnogih kriminalaca (kamatara, utjerivača dugova), ali nerijetko kriminalci su (su)vlasnici takvih lokala. Laka dostupnost i raznolikost načina «igranja na sreću» kojima su djeca i mladi izloženi utječe na povećanje broja onih koji će stjecati naviku takvog oblika zabave.
U svezi s tim je veliki rizik da se iz te kategorije regrutira sve više onih koji su kandidati (disponirani) za buduće ovisnike. Put prema kompulzivnom igranju je obično pokrenut prvim ozbiljnijim dobitkom.
Silno uzbuđenje i euforija posljedica je snažne dopaminske stimulacije centara za ugodu limbičkog sustava mozga.
Dok se gubitak novca brzo potiskuje, mozak je preplavljen memoriranim osjećajem sreće nakon povremenog većeg dobitka ali i ugodnog uzbuđenja u vrijeme same igre i očekivanja dobitka, pa se vremenom sve teže odolijeva unutrašnjem pritisku ponovnih pokušaja. Dakako, gubici novca su višestruko češći ishod praćen zaduživanjem.
Kognitivne promjene prate razvoj poremećaja pa igrač, koji je gotovo sve izgubio, ponovno i ponovno, posve nerazumno, zaključuje da će upravo igrom povratiti novac i vratiti dugove. Čak i kada je izložen nemjerljivim posljedicama, ovisnik «kockar», ukoliko na bilo koji način uspije nabaviti novac, nastavlja igrati.
Zaduživanje kod kamatara i metode koje koriste utjerivači dugova uzrok su neopisivih tragedija. Zlostavljanje koje proživljavaju roditelji djece koji su «uvaljeni» u taj problem, teško je i opisati. Potrebno je pokrenuti inicijative za osiguranje rasta kapaciteta sustava za tretman tog tipa ovisnosti, ali i nacionalni program prevencije ovisnosti o igrama na sreću.