• Statistika

• Dijagnostika
  • Diferencijalna dijagnoza
  • Dijagnostički instrumenti
    - Neki važni znaci
      kompulzivnog kockanja
    - Dvadeset pitanja G.A.
    - Odrastam li s kockarom?
    - Živim li s kockarom?
• Komorbiditet

• Gamblers Anonymous
• Psihoterapija
• Farmakoterapija

PRIKAZ SLUČAJA PATOLOŠKOG KOCKANJA U SUDSKOPSIHIJATRIJSKOM VJEŠTAČENJU
(str.29-30)

prof. dr. sc. Pavo Filaković, prim. dr. med., specijalist psihijatar
Dekan Medicinskog fakulteta Sveučilišta J. J. Strossmayera u Osijeku
Predstojnik Psihijatrijske klinike Kliničke bolnice Osijek

J.P. je 20-godišnji student. U istrazi je zbog šest pljački u prodavaonicama, koje je počinio u razdoblju od dva mjeseca, na način da je naoružan nožem prijetio oduzimanjem života prodavačicama, te zbog pet krađa koje je počinio otimanjem torbica ženama na ulici. Pri zadnjoj oružanoj pljački postavljena mu je policijska zasjeda te je uhićen na djelu. J.P. je priznao i opisao sva djela koja mu se stavljaju na teret te naveo kako je novac pribavljen razbojništvom trošio u kladionicama. Novac koji je dobio od roditelja za studentsku podstanarsku sobu i osobne troškove potrošio na kocki, a kako se bojao priznati roditeljima što je napravio - počeo je krasti. Nastavio je kockati, gubiti i krasti kako bi nadoknadio dugove. Nije bio alkoholiziran ni drogiran kada je vršio djela.
J.P. privremeno boravi u gradu jer je student prve godine na Ekonomskom fakultetu. Negira nasljedno opterećenje duševnim poremećajima. Njegov porod i rani psihomotorni razvoj su protekli uredno. U osnovnu školu je pošao sa 6 godina. Bio je odličan učenik. Završio je srednju ekonomsku i trgovačku školu s vrlo dobrim uspjehom. Nijedan razred nije ponavljao. Osim prehlada nikada nije bio tjelesno bolestan. Ne pije alkohol, ne puši, nema nikakvo iskustvo s drogom. Imao je nekoliko djevojaka. Imao je normalne spolne odnose s njima. Unovačen je za vojsku.
Prva iskustva s igrama na sreću ima od drugog razreda srednje škole kada je počeo često zalaziti u športske kladionice, a od četvrtog razreda i u kasina, naš to ga je potaknuo bratić iz Amerike koji je bio u posjeti rodbini u Hrvatskoj. U početku je kockao rjeđe, a kasnije sve češće. Prvi novac koji je dobio za stanarinu prokockao je iste večeri. Kada mu je ponestalo novca posuđivao je, a kako ga nije imao odakle vratiti, odlučio je krasti.
Počeo je s krađom torbica, a opljačkani novac opet je trošio u kasinu na ruletu i aparatima za kockanje. Kockao je skoro svaki dan. Jedino bi vikendom bio kod roditelja i jedva bi čekao da se vrati u grad gdje bi već u ponedjeljak prokockao sav novac koji je dobio. Bio je obuzet mislima o kockanju i danju i noću. Noću ponekad nije mogao spavati pa bi ustao u 2 ili 3 sata ujutro i odlazio kockati. Ponekad je dobivao, ali je u pravilo sve dobiveno u slijedećih nekoliko dana izgubio. Bio je svjestan da to sve ne vodi nikuda i očajavao je zbog toga, ali si nije mogao pomoći. Pokušavao je prestati, ali bi se opet vraćao u kasino. Ponekad je promišljao o suicidu, jer je činio stvari za koje je znao da su kriminalne samo da bi pribavio sredstva za kockanje. Kockanje opisuje kao strast kojoj ne može odoljeti. Za vrijeme vršenja kaznenih djela nije osjećao nikakav užitak, naprotiv, bilo ga je jako strah, ali nije imao drugog načina za pribavljanje novca potrebnog za kockanje. Kako u ženskim torbicama nije nalazio dovoljno novca, odlučio se za razbojništva u trgovinama i činio je to sve dok nije upao u policijsku zamku. Na fakultetu je do uhićenja uredno funkcionirao, polagao ispite i ispunio sve druge obveze. Ima prijatelje, ali vrlo mali broj njih zna za njegovu opsjednutost kockom. Kocka uvijek sam. Roditelji nisu znali za taj njegov problem. Nakon svega što se dogodilo misli da nikad više neće zaći u kasino.