ANKSIOZNO-DEPRESIVNI POREMEĆAJ U OBITELJI
KOCKARA - PRIKAZ SLUČAJA
Vesna Zulčić-Nakić1, Azra Arnatović2
Ginekološko-akušerska klinika Univerzitetskog kliničkog
centra1 Tuzla, Centar za terapiju i pomoć “Viva žene”2
U Međunarodnoj klasifikaciji bolesti ICD-X i DSM-IV TR, Patološko kockanje
(F63.0) kao jedna od šest kategorija svrstano je u poglavlje "Poremećaji
kontrole poriva“
(American Psychiatric Publishing Inc., 2003). Sve veća dostupnost "igara
na sreću“, masovnost i prihvaćanje kockanja kao legalnog obrta, uključujući
internet, dovela je do učestalijeg pojavljivanja patološkog kockanja,
koji je od 1980. g. uvršten u Međunarodnu klasifikaciju bolesti (Karouzos
W.K. 2001). Psihodinamski, realizacija kockarskog poriva u vezi je s
potrebom za izražavanjem seksualnih i agresivnih nagona. Kockanje je
često u vezi s depresijom koja je u podlozi i koja predstavlja nesvjesnu
potrebu za gubljenjem ili doživljavanjem kazne za nesvjesni osjećaj
krivnje. Narcističke grandiozne i omnipotentne fantazije vode vjerovanju
da se može kontrolirati događanja i predvidjeti ishode. Razlikujemo
profesionalno kockanje, socijalni, društveni tip kockanja, problematično
kockanje, patološko ili kompulzivno kockanje, ovisnost o kockanju (1%
populacije) Potreba za kockanjem općenito raste za vrijeme razdoblja
depresije ili stresa. Patološki kockari definiraju se kao osobe koje
u posljednjih 18 mjeseci učestalo kockaju i imaju pet ili više problema
povezanih s kockanjem.
Materijal i metode. Prikazat ćemo slučaj bolesnika koji se liječi od
anksiozno depresivnog poremećaja zadnjih 15 godina i članove njegove
obitelji, koji su pristali na testiranje. Bolesnik je diplomirani inženjer
uposlen u jednoj firmi, star 49 godina, oženjen, otac dvoje djece.
Unatrag 12 godina patološki je ovisan o kockanju u sportskim kladionicama,
u početku umjereno i blago. U kladionici provodi sve slobodno vrijeme
i ulaže veće iznose novca. Mentalno funkcionira iznad prosječnog nivoa,
umjereno je ekstrovertiran, hipersenzitivan, neprilagodljiv i sterotipan.
Radoznao je, voli rizik i promjene. Ponekad djeluje neusmjereno i besciljno.
U porodici česti su sukobi, nezainteresiran je za obiteljski život,
sklon svađama i obiteljskom nasilju, agresivan - verbalno i fizički.
Na posao odlazi redovito, drugih aktivnosti nema, osim klađenja. Supruga
se liječi od depresije uadnjih nekoliko godina. Članovi njegove obitelji
testirani su Upitnikom STAI (State-Trait Anxiety Inventory) i Beck-ov
inventar depresije.
Diskusija. U individualnoj je terapiji od 1992. godine, početkom ratnih
djelovanja, koja su na njega djelovala kao „stresor“. Povremeno je bio
na blagim anksioliticima. Po otvaranju kladionica njegov poriv za klađenjem
postupno raste i kulminira zadnjih nekoliko godina. Protekle četiri
godine uključen je u grupnu psihoterapiju, koja je još u tijeku. Tijekom
terapije pozitivno reagira, nakon dvije godine agresivnost i svađe u
obitelji postaju rijetkost, zadnju godinu dana povremeno je na blagim
anksioliticima. Zanima se za stan, obnavlja ga i ulaže dio novca, planira
graditi vikendicu. I dalje uglavnom sve slobodno vrijeme provodi u kladionici,
osim kad je na poslu, na koji odlazi redovito.
Zaključak. Bolesnik pozitivno reagira na grupnu psihoterapiju, zapaža
promjene u ponašanju kod supruge te joj sugerira da se javi neuropsihijatru,
na što ona pristaje. Supruga na medikamentoznoj terapiji (antidepresori).
Testiranim upitnicima jedno dijete (muškog spola) staro l9 godina, student,
pokazuje znakove socijalne fobije, a drugo dijete (ženskog spola) u
dobi od 12 godina, učenica, znakove anksioznosti.
Ključne riječi: Anksiozno depresivni poremećaj, kockanje, obitelj, grupna
psihoterapija
UVOD
U Međunarodnoj klasifikaciji bolesti ICD-X i DSM-IV
TR, Patološko kockanje (F63.0) kao jedna od šest kategorija svrstano
je u poglavlje "Poremećaji kontrole poriva“
(1). Sve veća dostupnost "igara na sreću“, masovnost i prihvaćanje
kockanja kao legalnog obrta, uključujući internet, dovela je do učestalijeg
pojavljivanja patološkog kockanja koje je od 1980. g. uvršteno u Međunarodnu
klasifikaciju bolesti (4). Psihodinamski, realizacija kockarskog poriva
u vezi je s potrebom za izražavanjem seksualnih i agresivnih nagona.
Kockanje je često u vezi s depresijom koja je u podlozi i koja predstavlja
nesvjesnu potrebu za gubljenjem ili doživljavanjem kazne za nesvjesni
osjećaj krivnje. Narcističke grandiozne i omnipotentne fantazije vode
vjerovanju da se može kontrolirati događanja i predvidjeti ishode(9).
Razlikujemo tzv. profesionalno kockanje u kom je stega najvažnija, a
rizici su ograničeni, zatim
• socijalni,društveni tip kockanja koji traje ograničeno razdoblje uz
predviđene i prihvatljive gubitke (85% populacije)
• problematično kockanje, koje je kod osobe već izazvalo probleme u
većim životnim područjima, uključujući odnose, bračni status, zaposlenje,
financije ili zakonske probleme (5-6% populacije)
• patološko ili kompulzivno, kockanje, ovisnost o kockanju (1% populacije)
Postoje kulturološke raznolikosti u prevalenciji i tipu kockanja. Potreba
za kockanjem općenito raste za vrijeme razdoblja depresije ili stresa.
Patološki kockari definiraju se kao osobe koje u posljednjih 18 mjeseci
učestalo kockaju i imaju 5 ili više problema povezanih s kockanjem.
Vjerojatan je neurobiološki uzrok za nastanak kockanja vezan oko serotoninergičkog
i noradrenergičkog receptorskog sustava (ili hipo ili hipersenzitivnost).
Približno trećina osoba s patološkim kockanjem jesu žene (5). Patološko
kockanje tipično počinje u ranoj adolescenciji kod muškaraca, a kasnije
u životu kod žena. Iako se neke osobe "ulove" već pri prvom
pokušaju, za većinu tijek je više šuljajući, ali kroničan.
• Mogu godinama kontrolirano kockati u društvu, nakon čega uslijedi
nagao početak poremećaja koji mogu pospješiti veća izloženost kockanju
ili neki stresor.
• Potreba za kockanjem općenito raste za vrijeme razdoblja depresije
ili stresa.
• Općenito postoji progresija učestalosti kockanja, količine uloženog
novca, zaokupljenosti kockanjem i prikupljanjem novca za kockanje.
• Iskrivljeno mišljenje (npr. poricanje, praznovjerje, preveliko povjerenje
ili osjećaj snage i kontrole).
• Intenzivan osjećaj srama i krivnje, poricanje kao jaka obrana.
• Natjecateljski raspoložene, energične, nemirne i lako im postane dosadno.
• Mogu se previše baviti tuđim odobravanjem i mogu biti darežljive do
točke ekstravagancije.
• Kad ne kockaju, mogu biti "radoholičari" ili "kampanjski"
radnici koji čekaju do krajnjeg trena(5).
Faze:
• Faza pobjeđivanja (the winning phase)
• Faza gubitka (the losing phase)
• Faza očaja (the desperate phase)
Patološki kockari poput ovisnika ne mogu kontrolirati
impuls za kockanjem, trajno i povratno neprilagođeno riskiraju što unosi
razdor u osobna, obiteljska ili poslovna nastojanja. Od ukupnog broja
liječenih osoba 20-30% je prethodno pokušalo počiniti samoubojstvo ili
pokazuju sklonost krivičnim radnjama (6,7).
“Vještačenjem je potrebno utvrditi je li s obzirom na duševno stanje
okrivljenika, a osobito njegove sklonosti hazardnim igrama (ovisnosti),
u vrijeme počinjenja djela njegova ubrojivost bila smanjena ili isključena”(3),
dakle, utjecaj tog poremećaja na ubrojivost, odnosno na intelektualne
i voljne funkcije ispitanika u trenutku djela.
PRIKAZ SLUČAJA
Bolesnik se liječi od Anksiozno depresivnog poremečaja u nazad 15.god.
Članovi njegove obitelji, su pristali na testiranje. Diplomirani ing.
uposlen u jednoj firmi, starosne dobi 49, oženjen, otac dvoje djece.
U nazad 12 godina patološki ovisan o kockanju u sportskim kladionicama,koja
je u početku bila umjerena i blaga. Prvodi u kladionici svo slobodno
vrijeme i ulaže veće sume novca.Iznad prosječnog nivoa mentalnog funkcioniranja,
umjereno ekstrovertiran, prosječne emocionalne stabilnosti. Neprilagodljiv
i sterotipan. Radoznao, voli rizik i promjene. Ponekad djeluje neusmjereno
i besciljno.
U porodici česti sukobi, nezainteresovan za porodični život,sklon svđama
i porodičnom nasilju,agresivan; verbalno i fizički.Na posa redovito
odlazi, drugih aktivnosti nema, sem klađenja.Supruga se liječi od depresije
u nazad nekoliko godina.Članovi njegove obitelji testirani: Upitnikom
STAI (State-Trait Anxiety Inventory) i Beck-ov inventar depresije.Upitnik
STAI namijenjen je mjerenju anksioznosti kao stanja i osobine kod osoba.
Često se upotrebljava u istraživanjima u kliničkoj praksi. Beck-ov inventar
depresije daje rezultat koji predstavlja ukupan broj bodova, koji se
na skali depresije razvrstava u odgovarajuću dijagnostičku grupu: 1
– 10 Normalan rezultat, 11 – 16,Blaga depresija, 17 – 2, Borderline
(graniči slučaj),21 – 31,Umjerena depresija, 31 – 40 Ozbiljna depresija
,41 + Ekstremna depresija. Broj bodova iznad 16 ukazuje na kliničku
depresiju.
DISKUSIJA
Bolesnik u individualnoj terapiji od 1992.god, pošetkom ratnih dejstava,koji
su djelovali kao „stresor“ na njega.Povremeno bio na blagim anksioliticima.
Po otvaranju kladionica njegov poriv za klađenjem postepeno raste i
kulminira u nazad nekoliko godina. U nazad 4 godine uključen u grupnu
psihoterapiju,koja je još u toku.U toku terapije pozitivno reaguje,
nakon 2 godine, agresivnost i svađe u obitelji postaju rijedkost, unazad
godinu dana povremeno na blagim anksioliticima.Zanima se za stan, renovira
ga i ulaže dio novca, planira da gradi vikendicu. I dalje uglavnom svo
slobodno vrijeme provodi u kladionici, izuzev dok je na poslu, na koji
uredno odlazi.Prije svega se radilo na povećanju samokontrole i traženju
cilja koji će za njega biti privlačan, uzbudljiv, a ishod neizvjestan,
te da je cilj poželjan i drugim članovima obitelji. Preventivno liječiti
prateću depresiju, maniju, zlouporabu (psihoaktivnih) tvari ili seksualne
smetnje.Anamneza ovisnosti obavezno uzeti kao faktor rizika kockanja(8).Bolesnik
pozitivno reaguje na grupnu psihoterapiju, zapaža promjene u ponašanju
kod supruge te joj sugeriše da se javi neuropsihijatru, na koji ona
pristaje.Supruga na medikamentoznoj terapiji( antidepresori).Testiranim
upitnicima jedno dijete(mušog spola) staro l9. god. student pokazuje
znake socijalne fobije, a drugo dijete( ženskog spola) starosne dobi
12 god. učenica znake anksioznosti. Komorbiditet je pravilo, a ne izuzetak
(2).Anksiozni poremećaji se javlja u (10-35%). OKP, Soc. fobija. Poremećaji
osobnosti u (20-90%) Antisocijalni poremečaj osobnosti u (14%).
LITERATURA
1. American Psychiatric Association: Diagnostic and
Statistical
Manual of Mental Disorders, fourth Edition, Text Revision, Electronic
DSM-IV-TRTM Plus; Washington, DC: American Psychiatric Publishing Inc.,
2003.
2. Black D.W., Moyer T.B.A. Clinical Features and Psychiatric
Comorbidityof Subjects With Pathological Gambling Behavior.
Psychiatric Services. 49(11):1434–1439, 1998.
3. Goreta, M., Peko-Čović, I., Buzina, N., Patološko ili obično
kockanje. Slučaj 43. Psihijatrijska vještačenja. Zbirka ekspertiza.
Knjiga prva: kazneno pravo. Naklada Zadro i PB Vrapče Zagreb,
Zagreb, 2004. str. 382.
4. Karouzos W. K. Harms of Legalized Gambling. The Center for
Arizona Policy. Scottsdale, Phoenix. AZ. 2001
5. Martines SS et al. - Pathological gambling in women: a
review. Rev. Hosp. Clín. Fac. Med. S. Paulo 57(5):235-242,
2002.
6. Petry NM., Kiluk BD. Suicidal Ideation and Suicide Attempts
in Treatment-Seeking Pathological Gamblers J Nerv Ment Dis
2002;190:462-469.
7. Petry N.M., Christopher Armentano C. PrevalencAssessment,
and Treatment of Pathological Gambling: A Review.Psychiatric
Services 50(8):1021–1027, 1999.
8. Pasternak AV., Fleming MF. Prevalence of Gambling
Disorders in a Primary Care Setting. Arch Fam
Med.1999;8:515-520.
9. Pallanti S., Quercioli L., Sood E., Hollander E. Lithium and
Valproate Treatment of Pathological Gambling.ARandomized
Single – Blind Study. J Clin Psychiatry 2002;63,7:559-564.
|
EPIDEMIOLOGIJA
ETIOLOGIJA
PROCJENA
TRETMAN
