USPOSTAVA I RAZVOJ MREŽE PODRŠKE U TRETMANU KOCKANJEM
UZROKOVANIH POREMEĆAJA I PROBLEMA
(str.18-19)
dr. sc. Zoran Zoričić, dr. med., specijalist psihijatar
Klinika za psihijatriju, KB «Sestre milosrdnice», Zagreb
e-mail: zzoricic@kbsm.hr; zoran.zoricic1@zg.t-com.hr;
Zadnjih desetak godina svjedoci smo naglog povećanja
u prometu igara na sreću u Hrvatskoj, sa djelovanjem trinaest trgovačkih
društava u 2005. godini s koncesijom za priređivanje klađenja te naglim
povećanjem broja uplatnih mjesta, kojih je 2000-2300. Usporedo s ubrzanim
razvojem industrije igara na sreću u RH, koja i sama izvlači «dobit»
(ali ne i ukupnu korist) od priređivanja igara, proporcionalno raste
i učestalost i težina društvenih problema koji prate ovu djelatnost,
te broj ljudi sa zdravstvenim, psihološkim, socijalnim i obiteljskim
poremećajima. Kockanje kao aktivnost ima dugu povijest u ljudskoj civilizaciji
i smatra se legalnim, dopuštenim, često i poticanim oblikom zabave i
razonode. Baš kao i na alkohol, društvo blagonaklono gleda i na kockanje,
ali moralno osuđuje alkoholičara i kockara, što je u najmanju ruku licemjerno
i kontraproduktivno.
Unatoč ekspanziji težine problema povezanih s kockanjem,
hrvatsko društvo i zdravstvo ne uspijevaju do sada ponuditi ni uspostaviti
iole smišljeniji model tretmana problema.
Učinkovit model tretmana treba obuhvatiti mjere primarne prevencije,
putem kontinuirane i stručne edukacije društva o načinima tzv. «odgovornog»»
kockanja, te što ranijeg prepoznavanja i intervencija kod problemskog
kockanja, posebice mladih, mjere sekundarne prevencije psihofarmakoterapijskim
liječenjem ovisnika i problemskih kockara u okviru institucionalnih
i izvaninstitucionalnih programa, te putem mjera tercijarne prevencije
kroz rehabilitacijske programe, najbolje u grupama samopomoći i uzajamne
pomoći.
Fokus ovog rada je na razvoju mreže sekundarne prevencije.
Premda izvanistitucionalni programi liječenja mogu dijelom preuzeti
tretman, glavnina programa treba biti sadržana u razvoju županijskih
kapaciteta za tretman problemskih kockara (programi parcijalne hospitalizacije
- dnevne bolnice, grupna psihoterapija, obiteljska individualna ili
grupna terapija, individualna psihoterapija…). Usporedo s inicijalnim
liječenjem, problemski kockari moraju biti uključeni u grupe samopomoći
i uzajamne pomoći (klubovi ovisnika o kocki ili GA), koje su dugoročno
gledano glavna poluga liječenja i rehabilitacije.
Farmakoterapija komorbidnih bolesti (bipolarni poremećaj,
anksiozni poremećaj, opsesivno kompulzivni, poremećaji pažnje, alkoholizam
i druge ovisnosti) počiva uglavnom na uporabi antidepresiva (fluvoxamin,
sertralin, paroksetin, escitalopram i drugi SIPSS-i), stabilizatora
raspoloženja (lithium carbonate, karbamazepin, lamotrigin, valproat),
opijatnih antagonista (Naltrexone), anksiolitika te eventualno antipsihotika.
Psihoterapija se temelji na kognitivno bihevioralnim
tehnikama razumijevanja pogrešnih vjerovanja i zabluda, korekciji percepcije
i očekivanja, individualnoj kontroli stimulansa, averzivnim tretmanima
i sistemskoj imaginarnoj desenzitizaciji. Individualna psihoterapija
služi rješavanju ambivalentnosti pri donošenju odluke o liječenju, te
rješavanju niza emocionalnih kriza i otpora, sve kroz poticanje unutrašnje,
skrivene motivacije, apelirajući na pacijentovu odgovornost, te koristeći
pomoć obitelji, koja je sama u pravilu čvršći oslonac od samog pacijenta.
Grupna je psihoterapija, sa tehnikama zrcaljenja, socijalizacije, podrške,
grupe kao kondenzatora, terapijske zajednice, uz princip ovdje i sada,
metoda izbora.
Odgovornost za provedbu sveobuhvatnog tretmana leži
na odgovornim institucijama društva i lokalnih zajednica jer se radi
o značajnom javnozdravstvenom problemu. Sami ovisnici, njihove obitelji,
te stručnjaci zainteresirani za rad na ovom području moraju educirati
društvo i političare te putem medija izvršiti pritisak na dodjelu sredstava
koja bi garantirala kvalitetu i kontinuitet rada. I na kraju, možda
i najvažnije, sami problemski kockari moraju, kao značajan dio vlastite
rehabilitacije i izmjene sustava vrijednosti, financijskim doprinosom
i volonterskim djelovanjem, pridonijeti razvoju sustava tretmana problema
i poremećaja povezanih s kockom.
|
EPIDEMIOLOGIJA
ETIOLOGIJA
PROCJENA
TRETMAN
