• Statistika

• Dijagnostika
  • Diferencijalna dijagnoza
  • Dijagnostički instrumenti
    - Neki važni znaci
      kompulzivnog kockanja
    - Dvadeset pitanja G.A.
    - Odrastam li s kockarom?
    - Živim li s kockarom?
• Komorbiditet

• Gamblers Anonymous
• Psihoterapija
• Farmakoterapija

KOCKANJE U RIJECI (2003-2004)
(str.25-26)

Eduard Pavlović1, Marija Vučić-Peitl1, Vjekoslav Peitl1, Vanda Gržeta-Pavlović2

1Psihijatrijska klinika Rijeka, KBC Rijeka, 2Samostalni istraživač, Opatija
e-mail: edopavlovic@net.hr

Uvod: Kockanje je ubikvitaran fenomen koji se susreće u različitim oblicima i u gotovo svim kulturama. Zajedničko im je to što uključuje rizik gubitka neke vrijednosti u zamjenu za mogućnost dobitka još veće vrijednosti. Patološka sklonost kockanju je poremećaj kontrole poriva koji nije rijedak, premda se ne zna točno kolika je njegova zastupljenost.

Cilj rada: Cilj ovoga rada je bio utvrditi kojoj od navedene tri skupine osoba koje naginju kockanju (socijalno/bezopasno, profesionalno, patološko/kompulzivno kockanje) pripadaju nasumce odabrani Riječani, zatečeni na različitim mjestima kockanja u različitim razdobljima 2003. i 2004. godine. Isto tako, namjera je bila vidjeti koliko je njih zatražilo liječničku/psihijatrijsku pomoć zbog te svoje navade/navike/poriva te koliko ih je razmišljalo o suicidu.

Metode i ispitanici: Koristio se odgovarajući upitnik s 20 pitanja australskog nacionalnog vijeća za patološko kockanje. Za potrebe šire obrade pitalo se i za socio-demografsko-kulturne sadržaje, a ujedno se ispitanika/ispitanicu zamolilo da zaokruži i odgovor na zasebno pitanje je li ikada tražio/tražila psihijatrijsku pomoć zbog kockanja. Anketi/testiranju, u uvjetima anonimnosti pristupili su samo punoljetni dragovoljci. Rezultati su predočeni tablično u apsolutnim te mjestimice relativnim znamenkama uz korištenje deskriptivne metode.

Rezultati: Bez obzira na znakovitu kompulzivnu/patološku i rizičnu sklonost kockanju, u ispitivanih muškaraca (55%) svega ih je 14% zatražilo psihijatrijsku pomoć, što nije slučaj s ispitivanim ženama, kod kojih je 10% zatražilo psihijatrijsku pomoć, premda niti jedna od njih na testovima nije pokazala da naginje kompulzivnom/patološkom, pa ni rizičnom tipu kockanja. Od 22 anketirana muškarca 18% je razmišljalo o suicidu, ali njih 5% nije tražilo i psihijatrijsku pomoć. U ženskom segmentu ispitanih niti jedna osoba nije afirmirala suicidalna razmišljanja.

Zaključak: Oko 5% muškaraca kompulzivnih kockara sa suicidalnim mislima nije potražilo psihijatrijsku pomoć, dok je 10% žena zatražilo psihijatrijsku pomoć iako su sve naginjale bezopasnom/socijalnom kockanju i nisu iskazivale suicidalnost. Stoga se može zaključiti da je još uvijek za ženu u našoj sredini i bezopasno/socijalno kockanje nešto uznemirujuće. To odudara od činjenice da je kockanje ubikvitaran fenomen koji se susreće u različitim oblicima i u gotovo svim kulturama.

Ključne riječi: kockanje, suicid

Literatura
1. Newman SC, Thompson AH. A population-based study of the association between pathological gambling and attempted suicide. Suicide Life Threat Behav. 2003;33(1):80-7.
2. McCleary R, Chew KS, Merrill V, Napolitano C. Does legalized gambling elevate the risk of suicide? An analysis of U.S. counties and metropolitan areas. Suicide Life Threat Behav. 2002;32(2):209-21.
3. Phillips DP, Welty WR, Smith MM. Elevated suicide levels associated with legalized gambling. Suicide Life Threat Behav. 1997;27(4):373-8.
4. Martins SS, Tavares H, da Silva Lobo DS, Galetti AM, Gentil V. Pathological gambling, gender, and risk-taking behaviors. Addict Behav. 2004;29(6):1231-5.
5. Hodgins DC, Mansley C, Thygesen K. Risk factors for suicide ideation and attempts among pathological gamblers. Am J Addict. 2006;15(4):303-10.